Na plocnicima Hanoja ,jedna pored druge, postavljene su male ulicne kuhinje sa tri cetiri plasticna stola koje se vode ilegalno, bez dozvole. Stolovi i stolice su izusetno mali , tako da ih je moguce brzo skupiti i prenijeti na drugo mjesto ukoliko dodje policija .U tim restoranima na otvorenom se sluzi Pho , nacionalno vijetnamsko jelo . To je supa od tjestenine koja se servira uz meso i povrce. Nem Ran – Meso i povrce umotano u rizin papir koje se jede svjeze ili przeno na ulju. Vise…
Continue reading Zablude o hrani u Aziji
Ulice Hanoja su prepune zena obucenih u jednostavne jakne i hlace od crnog platna , sa tradicionalnim sesirima u obliku trougla , koje vozeci bicikl prenatrpan stvarima za prodaju pored sebe, vode kao neku vrstu pokretene prodavnice. Sve je moguce kupiti. Od kolaca i voca i povrca do odjece i obuce. To su uglavnom zene koje dolaze iz sela sa sjevera Vijetnama , ziveci vrlo skromno i radeci 365 dana u godini på 12 do 14 sati dnevno izdrzavaju cijelu porodicu koja je ostala da se brine o skromnom poljuprivrednom imanju. Posto vlasti ne dozvoljavaju ulicnu prodaju bez dozvole za rad , ove zene mogu prodavati samo u pokretu , ne zadrzavajuci se na jednom mjestu duze nego sto je potrebno da opsluze kupca. 
Od prvog susreta s Vijetnamom, vec ispred aerodromske zgrade, sam osjetio kao da sam udario u zid izgradjen od izduvnih gasova. Hanoj je okovan u plavicastu izmaglicu koja je cesto toliko gusta i neprobojna, da se i za vedrih dana sunceva svjetlost moze samo nazirati.