Mauzolej Ho Chi Mihna

P1000894Koliko ovakvih mjesta postoji u svijetu , mauzoleja ciji je cilj da se mrtvi ucine velikim i vjecnim, a zivi bezvrijednim i malim. Mauzolej izgradjen od mermera koji dolazi iz Dan Nanga, jer je bilo veoma vazno da otac nacije pociva u vijetnamskom mermeru i zaista je primjer gradjevine posvecene stvaranju kulta licnosti , gdje je sve predimenzionirano: I podnozje i gradjevina i prilazi mauzoleju.
Arhitekti su imali namjeru da gradjevina oblikom predstavlja lotusov cvijet , ali i pored ¬†uvazavanja ¬† stvaralackih sloboda i sloboda tumacenja umjetnosti i arhitekture , ja se nisam mogao osloboditi utiska da mauzolej podsjeca na jednu ogromnu kosnicu za pcele ili kavez za ptice i zaista mi nije jasno kako su arhitekti razmisljali. U svakom slucaju komentare , u razgovoru s lokalnim stanovnistvom, treba ostaviti za sebe. Vise…

Unutrasnjost mauzoleja je mracna s svjetlom koje pada na tijelo Ho shi mina. Obucen je tradicionalnu kinesku odjecu koja je postala popularna kroz kineskog vodju Sun Yat Sena. U unutrasnjosti mauzoleja nije dozvoljno praviti buku , biti neprikladno obucen, fotografisati.. Kasnije smo saznali da smo imali srecu sto smo uspjeli da vidimo vodju , zbog toga sto se svake godine u ovo vrijeme tijelo prenosi u Rusiju da experti za balzamiranje izvrse dodatnu pripremu tijela za vjecnost.
Prije mnogo godina sam, bilo je to pocetkom sezdesetih godina, bio kod oca u tadasnjem Sovjetskom savezu koji je tada radio u Moskvi. Naravno, jedno od mjesta posjete je bio i Lenjinov mauzolej. Tada su stranci bili jako, jako rijetki tako da smo uvijek , iako to nismo zeljeli, bili propustani pored dugackih redova u muzeje , crkve galerije. Tako je bilo i pri posjeti Lenjinovom mauzoleju , prosli smo preko cijelog Crvenog trga uz pratnju vojnika koji su nas u nekom vrlo dobro organiziranom lancu slijedili od kontrolne tacke do kontrolne tacke i za petnestak minuta smo se nasli ispred vrata mauzoleja, prosavsi pored vise hiljada posjetilaca, Rusa koji su dolazili iz cijele zemlje da se poklone Valdimiru Iljicu. Moj osjecaj tada je bio isti kao i osjecaj sada , pri posjeti Ho Chi minovom mauzoleju. Da je covjek koji lezi na odru izuzetno mali, sicusan , i da bez obzira na monumetalnost gradjevine oko njega je samo jedan mali obicni covjek, koji zasluzuje da odmara u miru u nekog groblja , a ne da bude turisticaka atrakcija.
Ho si minova rezidencija se nalazi iza samog mauzoleja i mala je zelena oaza u blizini botanickog vrta. Bez obzira sto je vodja , naslijedivsi rezidenciju ,smatrao da je predsjednicka palata prevelika i suvisne raskosna za njega , pa je na jednom manjem podrucju vrta u blizini napravio jednostavnu drvenu tradicionalnu vijetnamsku kucu na stubovima koja mu je sluzila za stanovanje i za sastanke Politbiroa , sve ipak neodoljivo podsjeca na raskosne oaze i rezidencije nekih balkanskih bivsih i sadasnjih drzavnika.
Vodic je zaista sa velikim, iskrenim, postovanjem pricao o Ho si minu , o njegovoj skromnosti, ljubavi prema djeci , njegovom snu o ujedinjenu Vijetnama , njegovim talentima , jezickoj nadarenosti , vojnim i strateskim sposobnostima, znate vec , tako da se zaista pitam da li su komunisticke vodje svijeta imale zajednicku marketinsku sluzbu.