Ne zelim da se vozim riksom.

IMG_2402Jednom smo prilikom , zbog zastoja u saobracaju u Hanoju ,bili savjetovani da nastavimo put riksom.
Ne zelim da se vozim riksom. Ne bih se osjecao dobro da se spustim sa mojih 85 kilograma u sjediste i da me, snagom vlastitih misica, vozi sicusni covjek u pedesetim godinama, upalih obraza na kojima se vidi da mu zivot nije niti malo lagan. Odbijam da se vozim riksom Mozda bih mogao napraviti deal s njim da on sjedi na mjestu za putnike , a da ja vozim , platim mu naravno za voznju i da se na taj nacin dovezem do odredista. Vise…

Ni ta ideja nije ni malo dobra jer bih sigurno na prvom raskrcu izazvao saobracajni haos koji se ne bi razrijesio do proljeca iduce godine; Ukoliko je moguce izazvati veci haos nego sto vec jeste. S druge strane , u vecini slucajeva su to ljudi koji, radeci ovaj teski posao, stede novce da kupe motocikl , tako da mu ja mojim odbijanjem da se korstim njegovim uslugama otezavam put do postiznaja cilja.
Prisjecam se gesta jednog prijatelja iz Geteborga koji je na putu po Aziji upoznao jednog vozaca rikse u Pnom Penhu koji mu je ispricao da je i taj tricikl zapravo nije njegovo vlasnistvo i da on cijeli dan vozi za nadnicu 3 dolara , a da ostatak zarade odlazi vlasniku tricikla. Moj prijatelj je odlucio da po povratku u Svedsku prikupi novac i kupi Mr Venu, kako se zvao riksa vozac, tuk-tuk koji kosta oko 1000 dolara.
Napisao je knjigu o putovanju Azijom , a mi njegovi prijatelji smo na jednoj velikoj zabavi priredjenoj u cast Mr Vena i njegovog tuk tuka kupili kompletno izdanje od nekoliko stotina knjiga. Prijatelj se vratio u Kambodzu i poslije velikih birokratskih problema oko kupovine uspio da uruci Mr Venu njegov vlastiti tuk tuk. Cijelo selo je slavilo ulazak tuk tuka prasnjavim putem do male drvene kucice na stubovima gdje je zivio sa svojim roditeljeima, zenom i cetvero djece. Poslije smo cesto dobivali fotografije Mr Vena sa podignutim palcevima pored tuk tuka koje poslao po svedskim turistima. Kako je malo potrebno da se neko ucini sretnim.