Prelazak ulice u Hanoju

IMG_1776Preci na drugu stranu ulice u Hanoju je pokusaj gdje je vlastiti zivot ulog, a rezultat vrlo neizvjestan . Mozda malo pretjerujem , ali je zaista nestavrno stajati na trotoaru i gledati rijeku mopeda i automobila ciji vozaci ne primjecuju pjesake , a da ne govorim da se ne moze ocekivati da ce se neko zaustaviti. Dvoje japanskih turista  u hotelu su nam rekli , kada se odlucimo da zakoracimo sa trotoara i krenemo na drugu stranu ulice , da je navaznije da idemo istim, laganim tempom i da se niti slucajno ne zaustavljamo, ne trcimo i nikada ne odustajemo od prelaska i u strahu se vracamo na istu stranu ulice s koje smo posli. Never , never stop , upozorio nas je Japanac jos jednom kada smo napustali hotel.  Vise…


I zaista je tako. Jednom se mora duboko udahnuti i zakoraciti na prometnicu. Kada smo napravli prve korake vidjeli smo da vozaci mopeda na neki nacin unose u kalkulaciju nase kretanje i mjesto gdje ce nam se putevi susresti i sa milimetarskom preciznoscu prolaze iza ili ispred nas. Nikada, nikada ne staju da propuste pjesaka. I zaista, savjet naseg susjeda je bio na mjestu. Vazno je ne zaustavljati se. Ja bih dodao da , posto pravila nema i ako je ulica jednosmjerna nije neuobicajeno da ljudi voze i u suprotnom smijeru.
Mozda bi se saobracaj i pjesaci mogli uporediti sa sa igrom  gdje se svi dijelovi uklapaju i slazu jedni pored drugih. Cudna simbioza ljudi i vozila ovoga grada gdje pravila ne postoje, ali se sve odvija u skladu.
Presli smo na drugu stranu i usli u jedan restoran na trecem spratu zgrade koja se nalazila na velikoj raskrsnici i s pogledom na jezero Hoan Kiem. Jezero je simbol grada sa tornjem na malom ostrvu koji obiljezava dogadjaje vezane za oslobadjanje grada od Kineza .
Narucio sam pivo i napravio  fotografiju case s pjenusavim pivom i jezerom u pozadini. Imam nekoliko poznanika na FB s kojima dijelim fotografije koje nazivam ”Life through a beer glas ” koje saljem sa neobicnih i interasantninh mjesta koje sam posjetio, gdje je kapljicama orosena flasa lokalnog piva glavni objekt na fotografiji. Ovo je bila idealna prilika za jednu takvu fotografiju.
Vecerali smo na terasi restorana, gledali kako Hanoji osvaja noc i kako crveno sunce kroz izmaglicu odlazi u susret Evropi i ostavlja u sumraku jezero, hram koji nosi ime Zadova planina i crveni most koji vodi do njega, park ispred jezera sa siluetama radnika koji pognuti uredjuju cvjetnjake, ljude koji laganim, usporenim pokretima Chi Gonga iz nekog posebnog svemira prikuplaju energiju i snagu za naredni dan.