Putopisi

Trg odrubljenih glava

IMG_3142Stajao sam na vrelom trgu u predvecerje tog julskog dana kao da me je vremenska masina premjestila 1000 godina nazad u proslost. Marakes , trg Jemma el-Fna . Najzivlji trg na svijetu. Prosjak bez nogu zarasao u ogromnu bradu me vuce za rukav, prodavac vode koji je iz koznog mjeha nasuo tacnost u mesinganu posudu nudi mi da za 5 dirhana ugasim zedj, ukrotitelj zmija me naprosto gura da vidim njegovu predstavu. Mjesec je Ramazan. Pored mene prolazi rijeka vjernika, na putu za vecernju molitvu obucenih u bijele ispeglane tunike u papucma dugih vrhova sa u rolnu umotanim malim cilimima za molitvu prebacenim preko ramena.

Negdje sam davno procitao da je tako bio obucen i poslanik Muhammed , a da ljudi zele da se oblace po uzoru na njega.
Rijeka vjernika se slijeva prema dzamiji dok se gradom razlijevaju tenori mujezina koji pozivaju na molitvu. Tenori kao u nekoj operi na otvorenom. Muskarci u grupama , zene potpuno pokrivenih lica u crnim hidzabima koji leprsaju na vjetru kao zastave krecu se prema istom odredistu.

Zaista je cudesno gledati te sve ljude koji se kao rijeka slijevaju prema mjestu koje ce im podariti osjecaj pripadnosti necemu velikom i svetom dati osjecaj jedinstva sa drugim ljudima. Uostalom minaret na arapskom znaci svjetionik , svjetionik vjere.

Alahu akbar , Allahu akbar uzvikiju tenori. Allah je veliki. Allah je veliki. Allah nije neko posebno bozanstvo , nego isti Bog kojem se klanjaju i krscani i Jevreji . Rijec Allah na arapskom znaci Bog.

Marrakes je kraljevski grad. Maroko je dobio ime prema Marakesu. Grad koji predstavlja vrata prema pustinji mjesto gdje se trguje , mjesto gdje se susrecu arapska , berberska i africka kultura. Mjesto gdje su se karavani snabdijevali pred put prema jugu Afrike.
Nerado upotrebljavam klisee , nerado upotrebljavam rijeci koje zvuce kao da imaju veliko znacenje , ali ne kazu puno. Medjutim za ovaj trg moram da upotrijebiim rijeci i caroban i magican i bajkovit i cudesan i sto je najvaznije ovaj trg zivi isto onako kako je zivio prije hiljadu godina , nepromijenjen, neovisan od turizma , okrenut trgovini i zabavi lokalnog stanovnistava . Bubnjevi pozivaju na vecernju predstavu. A predstava se odvija svugjde , na svakom koraku, na svakom uglu. Ovdje zivot pocinje u 7 , 8 sati navece i traje , do kada traje ne znam jer sam vise noci bio na trgu i do jedan i do dva sata poslije pola noci ali nisam primijetio niti naznake da se trg i ljudi spremaju na pocinak. . Trg ima vrlo dramaticnu historiju. Sve do 18 vijeka su odrubljene usoljene glave na smrt osudjenih zatvorenika postavljane visoko iznad kaldrme da upozoravaju na pokornost i podsjecaju na postivanje zakona. Ime trga Djama el Fna znaci sastajaliste mrtvih.”
Uranjam dublje u rijeku ljudi. Osjetim vrelinu zraka , mirise pecene ribe, kuhanog mesa, jeftinog parfema , znoja, mirisa ustavljene koze stotina tasni izlozenih na prodaju. ” Prodavac baklava nudi svoje proizvode na probu bijelom krpom odgoneci rojeve pcela . Cijeli trg je ovijen gustim dimom sa rostilja , parom koja se dize iz velikih lonaca sa skuhanim puzevima ili jarecim glavama.Hocete li mi vjerovati da sam vidio covjeka koji je sjedio na maloj stolici i okupljenim ljudima pricao pricu ,a ovi poluotvorenih usta slusali s izrazima lica kao da vide tu scenu koju glumac opisuje. Njegov glas je nadjacavao sve zvukove trga. Mislim da bi svaki univerzitet scenskih umjetnosti trebao da sa prvom godinom studenta dodje na ovaj trg i vidi sto je scenski pokret, sto je dobra artikulacija, asocijativnost, imitacija, sto je uvjerljivost i sve to u okruzenju koje treba svojom predstavom nadjacati , privuci paznju slusalaca i za to dobiti nekoliko dirhama. Koju pricu je pricao?. Mozda bas neku pricu iz 1001 noci kao i njegov prethodnik, neki pripovijedac na isom ovom trgu prije 500 godina. I pripovjetke i ovaj trg zive svoj zivot stoljecima , samo se mi ,mali ljudi, zadrzavamo kratko i brzo nestajemo u vremenu.”
Hocete li mi vjerovati da sam vidio covjeka koji tu na trgu vade zube prolaznicima koji nemaju novaca za posjetu stomatologu, a svoje usluge reklamira vec izvucenim zubima nanizanim na konac i omotanim oko plinske lampe koja im sluzi kao reflektor pri zahvatima.

Vlasnici majmuna zaradju novce dajuci mogucnost prolaznicima da se slikaju sa ovim pitomim zivotinjama na ramenu , a ovi su toliko poprimili ponasanje svojih vlasnika da zajedno s njima gledaju u otvoreni novcanik prolaznika i pokazuju razocarenje ukoliko ovi ponude samo sitnis, a ne vecu novcanicu. Mladici obuceni u jarkocrvene , jednostavne kostime iskoriste dva kvadratna metra slobodnog prostora da prave akrobacije od kojih zastaje dah , a sve to bez zastitinih mreza sa kaldrmom na kojoj se moze zavrsiti svaki neuspio pokusaj dvostrukog ili trostrukog salta za koji je odskocno mjesto ramena njegovih suigraca.
Zvuk duvackog instrumenta krotitelja zmija uvijek nadjacava sve druge zvukove. To nije neka melodija nego dva ili tri kratka tona koja se ponavljaju i ne odgovaraju onoj stilizovanoj slici koju sam ja imao , valjda kroz gledanje nekih davnih filmova da zmije plesu uz tihi zvuk oboe . Ne , cini mi se da ih ovim jakim zvukovima jednostavno odrzavju u stanju pozornosti ili pripreme za odbranu , pa se zbog toga zivotinje uvijaju usmjeravajuci glavu u raznim pravcima. Ukoliko mene pitate , nema tu plesa zmija nego zivotinje u stresu u nedoumici da li da se brane ili napadaju , a najradije bi otpuzile u svoju kosaru. Medjutim ono sto je interesantno je da se tako radi na ovom trgu vec hiljadu godina , ista zivotinja, isti instrument, svirac obucen u istu tradiocionalnu odjecu , tuniku od lanenog platna s turbanom na glavi.
Cini mi se da me pitate da li sam vidio Aladina i duha kako izlazi iz lampe da bih u prvoj pola metra sirokoj pokrajnoj ulici pronasao Aladina ,
mozda i Alibabu i 40 hajduka